Hotel „Onogošt“

Današnji hotel „Onogošt“ podijeljen je na dvije cjeline: stari i novi hotel. Stari predstavlja zamisao pionira moderne crnogorske arhitekture, Vujadina Popovića (1912-1999), autora, između ostalog, i čuvenog hotela „Crna Gora“ u Podgorici, na čijim temeljima danas stoji hotel „Hilton“. Popović je, zbog emigracije u Australiju, ostavio nedovršen projekat. Zadatak da isti dovrši prema smjernicama koje su se mogle iz njega protumačiti, dobio je arhitekta Đorđije Minjević. Prema njegovim riječima, radilo se o doprojektovanju, na kojem je osim njega formalno bio angažovan i jedan od najcjenjenijih jugoslovenskih arhitekata, Branko Bon (1912-2001), odgovoran, između ostalog, i za rekonstrukcije i adaptacije poluostrva Sveti Stefan kod Budve. Minjević je u svojoj knjizi Nikšić u sjećanjima naveo da Popovićev projekat nije bio dovršen najviše u pogledu konstrukcije spratova i krovne površine. Veliki nedostaci svakako su bili i u dijelu rješenja enterijera i završnih radova na glavnoj terasi. Sve ove nedostatke Minjević je uspješno riješio.

Stari „Onogošt“ zvanično je otvoren 1. oktobra 1955. godine, kao hotel „A“ kategorije. Građen je u modernističkom maniru, sa jasnom formom i lako čitljivom funkcijom. Glavni ulaz obilježen je prilaznim stepeništem i dominantnom nastrešnicom.

Nikšićke novine u broju 356 iz 1975. godine objavljuju vijest da predstoji dogradnja i rekonstrukcija hotela „Onogošt“, a već naredne godine obavještavaju javnost da su na Pozivnom konkursu za idejno rješenje nagrađeni sarajevski arhitekta Ivan Štraus (1928-2018) i, kao koautor, njegov brat Tihomir.  Zatim se navodi da se realizacija ovog projekta može očekivati naredne godine, uz napomenu da je investitor ugostiteljsko preduzeće „Onogošt“ iz Nikšića. Do svečanog otvaranja dolazi tek sredinom decembra 1982. godine, o čemu, u broju 700, takođe, informišu Nikšićke novine, u tekstu naslovljenom „Otvoren novi hotel“. Istaknuto je da novootvoreni objekat spada u red hotela visoke „B“ kategorije.

U pitanju je, dakle, jedan od najpoznatijih objekata grada Nikšića, mjesto susretanja njegovih stanovnika, građevina koja predstavlja simbol grada i važan dio urbane kolektivne memorije.

Minjević je pamtio druženja sa Vitomirom Nikolićem, koji bi ga svakodnevno pozdravljao riječima: „Dobro jutro Le Korbizje!“ Sjećao se i kako su njih dvojica sjedjeli na terasi hotela Onogošt zajedno sa pjesnikom i boemom Banjom Šaranovićem.

U obilju anegdota vezanih za hotel posebno se izdvaja jedna. Naime, prilikom nadzora na objektu Minjević je imao posjetu i zajedno sa glavešinama obišao radove. Vidjevši kako tri slikara rade mural na jednom zidu jedan građanin koji je upravo ušao u salu reče da mu se to ne sviđa, te da je to običan moleraj priznavši da je imao dvojku iz likovnog. Ona trojica sa četkicama bili su Vušković, Prijić i Brguljan angažovani da oslikaju dio zida konkavnog oblika. Kad su čuli konstataciju, Miloš Vušković odgovori: „Mi ovo slikamo za one koji imaju makar trojku iz crtanja.“

Arhitekta Đorđije Minjević: Graditelj i prostorni planer, BatAtisak, Beograd, 2007.

Đorđe Minjević, Nikšić u sjećanjima, JU Stari grad Anderva, Nikšić, 2008.

Владимир Бојковић, Архитектура и урбанизам Никшића након Другог свјетског рата, Београд: Задужбина Андрејевић, 2019.